“Julie &Julia” by tracy iPetar-Pan

U posljednje vrijeme, čini se da je dovoljna scena uz štednjak, jedna kuharska kapa, postavljeni stol, čokoladni desert kako bi uspjeh knjige, filma ili televizijske serije bio zajamčen. Kuhanje kao univerzalno iskustvo i oblik komunikacije, a u bogatijim zemljama i kao oblik društvene i kulturne afirmacije te šik zabava, postaje omiljenom temom. Iz istog lonca ispala je i komedija Nore Ephron "Julie & Julia". Dvije Julije su inspirirale i dvoje Coolinaričara, Tracy i Petar-Pan, na kratku razmjenu mailova na relaciji Split - New York.

From: Tracy
To: Petar Pan
Prije otprilike dva mjeseca gledala sam u kinu "Julie & Julia". Što se ono kaže, nije me se naročito dojmio. S jedne strane, poslijeratni Pariz u kojem nije nikakva umjetnost pronaći kamenice i šampanjac, žene imaju prekrasne šešire, haljine i lakirane torbice, puši se na svakom uglu, a bogami nije problem ni žrtvovati brdo kapule kako bi nekakva Amerikanka s bisernom ogrlicom oko vrata naučila sjeckati na kronometar. U usporedbi se današnji New York čini dosadnim, sivim, strogim. Malo njušim stereotipe.
Jesi gledao film? Kako ti se čine Julije?

From: Petar Pan
To: Tracy
Naravno. Danima sam provjeravao je li stigao, biljeteri me već dobro poznaju.
Znaš što? Žalim što već nismo u 22. stoljeću, ali moram priznati, ne zbog automobila koji lete zrakom kao u Petom elementu ili onih naprava koje te prebace na planet Kripton kao u Star Treku, već najviše zbog onih obećanih kina i televizija koje pružaju mogućnost osjećanja mirisa (što nije nemoguće, ako sam dobro shvatio). Pa ipak, bojim se da bi mi proradio Pavlovljev efekt svaki put kad bi se prikazivao film poput "Julie & Julia".
Jasno mi je da to nije tip filma za Oscara, pa ipak, meni je ona scena sa zagorjelim boeuf bourguignonom tužnija i dramatičnija od potonuća Titanika.

From: Tracy
To: Petar Pan
Ne znam za Oscara, ali ja bih dio o Julie Powell, koju igra Amy Adams, bacila bez grižnje savjesti. Kao prvo, čini mi se nevjerojatnim da žena koja živi u Brooklynu ili Queensu, radi u kartonskoj kutiji za telefonom, ima snage i volje da kuha "francuske večere". Hej, francuska kuhinja je osim kompliciranih tehnika, jedna od nasloženijih i najdugotrajnijih. Drugo, ovdje je za pronalazak patke, foie grasa i sličnih delicija potreban u najmanju ruku - pas tartufar!?

From: Petar Pan
To: Tracy
A, zamisli ako ti u "Velikoj Jabuci" ne možeš pronaći namirnice, kako je tek meni, ha? Obožavam Meryl, treba je staviti izvan konkurencije, mada ja nisam tako strog prema Amy.

From: Tracy
To: Petar Pan
Dio s Meryl Streep je sjajan. Ostavila bih samo taj dio o Julie Child, o njenih metar i 85 i prodornom glasu, karizmatičnoj ličnosti, nomadskom životu, sjajnom braku, kao i receptima.

From: Petar Pan
To: Tracy
Znam biti dosta strog prema filmovima, ove se godine nisam nagledao dobrih, tu sam kao strogi otac, ali kad je hrana u pitanju, postajem mekana bakica koja nije davno vidjela svoje unučice.
Obožavam gledati sve što se tiče hrane - filmovi, serije, dokumentarci, putopisi... nakupio sam toga već zabrinjavajući broj. Znaš da sam čak gledao australski reality show Masterchef? Nisam baš realan što se toga tiče...

From: Tracy
To: Petar Pan
Imaju svi ti dokumentarci, knjige, članci, knjige, a naročito televizijske serije svoju ulogu. Julia Child je tijekom 20 godina, preko svoje televizijske emisije i knjige "Mastering The Arts of French Cooking", naučila Amerikanke kako se reže meso i patka čisti od kostiju. Mada mi se danas čini da su u međuvremenu sve zaboravile. Znaš koliko puta mi se dogodi da me u dućanu pitaju što je to što držim u ruci ili košari. A radi se o mahunama svježeg graha, kestenima ili kakijima.

From: Petar Pan
To: Tracy
Prije godinu-dvije nabavio sam tu slavnu kuharicu Mastering the art of French cooking i sve to vrijeme leži nekorištena na polici. Ipak je to knjiga koja se pojavila prije nego li su Beatlesi zapjevali, malo mi je to prestaro.
Što se tiče kulinarstva, ja sam tu još teški početnik i ne ide mi ništa bez slika. Valjda je to u redu - i djeca prvo počnu sa slikovnicama, što se tiče kulinarstva ja sam tu još na razvojnom stadiju djeteta, možda teenagera, onako ekstatičnog, dramatičnog i lišenog samokontrole.
Ali, da znaš da mi se jako svidjela Julieina ideja o kuhanju svih recepata iz knjige (enciklopedije, mogli bi mirne duše reći), ali kad bih imao volje, vremena i novaca (i dopuštenje Najdraže), najradije bih se bacio na pretvaranje riječi u djela Jamieja Olivera. On je iz perspektive novije generacije uvjerljivo najvažniji kuhar na svijetu. Ona je nešto što je Dika Marjanović-Radica za dalmatinsku kuhinju, u stvari, ako to stavimo u kontekst glazbe - ona je Elvis, dok je Jamie "the Beatles" (ili čak Sex Pistols i Ramones, ovisno koju generaciju preferiraš).

From: Tracy
To: Petar Pan
Nedavno sam negdje pročitala da gastronomija postaje trendom u umjetnosti. Tako sam za ovaj Božić dobila isključivo knjige o hrani i kuhanju. Više mi nitko ne poklanja knjige o putovanjima, bestselere, klasike. Međutim, čini mi se da taj novi trend skriva jednu novu prijetnju za žene, što mi ovaj film samo potvrđuje. Kuhanje kao novi oblik feminizma ili kao ono "žene sada kuhaju jer to žele, ne jer moraju". Bojim se da se radi o još jednoj zamci i svojim dvadesetogodišnjim nećakinjama poručujem "cure, ne dajte se zavarati, jedan dan vi, drugi on".

From: Petar Pan
To: Tracy
Meni se čini da bi to trebalo ovisiti o radnom vremenu i drugim obavezama, sad kad su kuhari celebrity zvijezde (mrzim ovaj izraz), više muškarac ne treba skrivati da voli kuhati. Čujem često komentare da nema potrebe truditi se oko hrane, smišljati nove recepte, istraživati stare, pokušavati probati nešto novo. To je uzaludno, kažu, jer sve što napraviš brzo nestane i od toga ne ostaje nikakav trag. Vidiš, s tim se nikako ne mogu složiti. Prošlog ljeta smo nas par bili u Beču na Springsteenovu koncertu i osim samoga koncerta koji je bio fantastičan, najčešće se prisjetimo kako smo jeli izvanredni kleftiko, skordaliu i halloumi sir u grčkom i bezveznu pho juhu u vijetnamskom restoranu. I, da znaš, nije to neki usamljeni primjer. Mogu lako nabrojiti gotovo sve što sam jeo u Pekingu prije više od deset godina, božićnih ručkova kod bake dok sam još dobivao po prstima zbog griženja noktiju i rekordnih potrošnji baklave kod tete na obiteljskim novogodišnjim dočecima. Mogao bih još o tome, ali nije potreba. Haugh, kako bi rekao Tatanka-Iyotanka Texu Willeru.

From: Tracy
To: Petar Pan
Nego, ja bih sada trebala izaći, što misliš o tome da se "čujemo" kasnije?

From: Petar Pan
To: Tracy
Dok se vratiš, mi smo već u krpama. Znam da si ti u gradu koji nikada ne spava, ali ja sam u gradu koji uvijek spava, stoga: zzzzzzzzzzzzzz...