Jedan most, jedan pogled na jedan predivan grad i nekoliko vjetrenjača koje svitle u mraku
Ima jedan grad do kojeg se dolazi mostom. Na tom mostu je hotel. Do tog mosta iz Zagreba dolzi se jednim zavojem od Benkovca. Nakon tog zavoja ja san doma. Ja san doma često, prečesto rekli bi neki. Češće svakako nego u posljednje četiri godine.
U tom gradu spavaju divni ljudi. Spava moja mater, spavaju moji divni prijatelji i spavaju divne priče. Koliko puta san ko balavo dite plakala u onom odvratnom ljubičaston samoborčeku kad bih odlazila nediljama popodne. Ko da me u Zagrebu čekaju sprave za mučenje u najmanju ruku...
Ima jedna pekara, ima jedna Poljana, jedna stara pijaca, ima moje dvorište.
:(Još nema komentara