Kajsije sadrže najviše magnezijuma od svih vrsta voća, najkorisnije su sveže, ali se u ishrani koriste i suve kao i jezgro iz njene koštice koje je vrlo hranljivo.
Kajsija (Prunus armeniaca) je poreklom sa severa Kine i Kirgistana, ali se dugo smatralo da je poreklom iz Jermenije, pa se negde čak i naziva jermenijska šljiva. U staroj Grčkoj za kajsiju su mislili da je zlatno jaje Sunca. Spada u listopadno drveće visine od 8 do 12 metara, a listovi su u obliku srca. Kajsije su koštunjavo voće a jezgro koštice potseća na badem i zdravo je za ishranu. Postoji više vrsta kajsija nastalih ukrštanjem.
U Evropi su rasprostranjene u oblasti Mediterana, a ima ih dosta i u Kaliforniji.
Kajsija (sveža) sadrži dosta vode, a malo kalorija i mnogo korisnih supstanci. Suve kajsije sadrže gotovo šest puta više kalorija nego sveže.
Lekoviti i korisni takođe su i sok ili kompot od kajsije. Najzdraviji je prirodno ceđeni sok bez konzervansa i bez dodatka šećera. Džem, marmelada ili slatko od kajsija dobri su za ishranu i mogu se koristiti u svako doba godine.
U nekim krajevima pravi se liker od kajsije i rakija kajsijevača.
U kozmetici se sastojci kajsije koriste za spravljanje raznih krema za negu kože, a cvet za proizvodnju nekih vrsta parfema.
4Komentara