Godinama berem i sušim divlji šipak za čaj pa sam odlučio svoja iskustva i stečena saznanja  podijeliti s vama.

   - koliko znam šipkove dlačice nisu jako opasne ali mogu biti neugodne jer mogu prouzročiti analni svrbež (svrbiguz)

  - toplinskim tretiranjem se ne gubi vitamin C u šipku. Upravo je to ono što tu biljku čini osobitom, ali ako se on suši na temperaturi većoj od 50 stupnjeva gubi aromu i boju

   Nakon više godina priprema šipka za čaj razvio sam svoju metodu pa ako tko hoće može isprobati.

   Nakon berbe šipak se očisti od peteljki i ostatka cvjetova pa se može kratko oprati od prašine isl. u hladnoj vodi.  Cijelog ga stavljam na sušenje. Pošto se branje šipka poklapa sa početkom sezone grijanja ja ga sušim na gornjim kuhinjskim elementima. Čak sam od kartona izradio plitke "tacne" koje stanu po mjeri na elemente. Suši se oko tjedan dana ovisno u sobnoj temperaturi i na koliko debelo ste stavili šipak. Svakih nekoliko dana promješati. Kad je šipak sasvim tvrd meljem ga u malom mlincu za orahe. Na taj način se dlačice slobodno odvajaju i ne ostanu sljepljene. Dlačice odstranjujem tako da šipak imam u manjoj posudi pa ga na dvorištu, po vjetrovitom danu ili uz pomoć sobnog ventilatora, sipam iz visine (oko metar i pol) u neku širu posudu ili na stolnjak koji je na zemlji pa to ponovim više puta dok ne vidim da više nema dlačica.  Još samo pokupim mucice i to je to. Talog će uvijek biti na dnu šalice i poželjno je izbjegavati ga.