Original ovog recepta našla sam na Facebook grupi "Samoniklo jestivo bilje", malo sam ga preradila po svom ukusu i takvog ga i zapisujem. U mojoj familiji, pa i nešto šire, bilo je skeptika glede boje, ali na okus se nitko nije bunio. A naziv, kojeg sam objeručke prihvatila, zahvaljuje frendu Kreši koji, za sada, nije imao tu čast da je proba. Za sve skeptike, zelena boja je sasvim prirodna i potječe od - matičnjaka (melise, pčelinje metvice).
Original ovog recepta našla sam na Facebook grupi "Samoniklo jestivo bilje", malo sam ga preradila po svom ukusu i takvog ga i zapisujem. U mojoj familiji, pa i nešto šire, bilo je skeptika glede boje, ali na okus se nitko nije bunio. A naziv, kojeg sam objeručke prihvatila, zahvaljuje frendu Kreši koji, za sada, nije imao tu čast da je proba. Za sve skeptike, zelena boja je sasvim prirodna i potječe od - matičnjaka (melise, pčelinje metvice).
Sastojci
Priprema
Od navedenih sastojaka umijesiti glatko tijesto, po potrebi dodati još malo brašna ili mlijeka, podijeliti na dva dijela i razvaljati dvije kore.
Kore peći na masnom papiru na okrenutom protvanu na 180 stupnjeva dok se ne zarumene (kod mene je to 10-15 minuta, ali ovisi o pećnici).
Odvojiti 6 dl mlijeka, dodati maslac, limun šećer i šećer i staviti kuhati.
Listove matičnjaka kratko oprati bez gnječenja (ne ostavljati da stoji u vodi!), staviti u blender zajedno s preostalim mlijekom i samljeti u homogenu smjesu.
U blender dodati gustin i još jednom izmiješati.
Tako pripremljenu smjesu zakuhati u mlijeko kao puding. Sastrugati što više biljne smjese sa stjenki blendera, ja sam dodala još malo mlijeka da to isperem, šteta je ostaviti. Jako se brzo stisne.
U protvan staviti jednu koru, zaliti kremom i poklopiti drugom korom. Gotovo posuti šećerom u prahu.
Gotov kolač ostaviti nekoliko sati da se ohladi i stegne, najbolje preko noći.
Uživati.
Kako je tebi ispao recept?
2