Moj profil

Marelica

Engleski naziv: apricotLatinski naziv: Prunus armenica L.Regionalni naziv: kajsija

Marelice nemojte ubirati prerano ili kupovati tvrđe, zelenkaste plodove jer one ne dozrijevaju nakon branja, pa je potrebno izabrati ono voće koje ima izraženu boju i mekanu kožu. Možete ih čuvati do dva dana na sobnoj temperaturi.

Želiš kuhati jela sa ovim sastojkom? Nema problema, pogledaj najpopularnije recepte.

Opis i podrijetlo

Marelice pomažu kod suhoće grla i ždrijela, umora, poteškoća u koncentraciji te pospješuju izgradnju stanica.

Ovo voće je svoje botaničko ime dobilo po tome što se prije pretpostavljalo da je podrijetlom iz Armenije. Međutim, sada se smatra da je pradomovina marelice sjeverna Kina, gdje se uzgaja već preko 4 000 godina. Iz Kine ih je na Sredozemlje donio Aleksandar Veliki. O marelici kruže mnoga narodna vjerovanja. Primjerice, u staroj Grčkoj su za marelicu mislili da je "zlatno jaje sunca", dok su u srednjem vijeku vjerovali da marelica uzrokuje groznicu.

Marelica je žuto-narančasto voće, baršunaste kožice i mekog, slatkog, aromatičnog mesa, koje sadrži malo soka. Plodovi marelice imaju košticu u kojoj se nalazi jezgra slična bademovoj, koja je slatkog ili gorkog okusa. Ta jezgra se u kuhinji može upotrebljavati umjesto badema, kao i za proizvodnju rakije i ulja.

Marelice sazrijevaju u rano ljeto, prije drugog ljetnog voća, i zato su u mnogim krajevima veoma dragocjene.

Energetska i nutritivna vrijednost

Ukusni narančasti plod, kojeg zovu i "kraljevsko voće", u 100 g svježeg ploda ima 48 kcal (201 kJ) energije, 1,4% proteina, 0,4% ulja, 11,12% ugljikohidrata, a od toga 18% dijetalnih vlakana i 80% šećera.

Dobar je izvor vitamina C, s 12,5% preporučenog dnevnog unosa, a sadrži i jako puno karotina (oko 1500 mg), od čega i potječe njezina boja, zatim vitamina B skupine, folne kiseline i vitamina E. Od minerala ima značajniji udio kalija - 259 mg na 100 g, dok ostalih minerala (kalcija, fosfora, magnezija, željeza, cinka, bakra) ima u tragovima. Sadrži i veću količinu luteina i zeaksantina (89 mg), koji je važan kod prevencije nekih oboljenja (makularne degeneracije).

Sušena marelica je bogatija energijom (241 kcal) i ugljikohidratima (62,64%, od toga 53,44% šećera), ima tri puta više proteina (3,4 %), a tek neznatno više ulja (0,5%). Izrazito je narančaste boje zbog velike količine beta karotena (u 100 g sadrži ga 2,2 mg, što je dvostruko više nego u svježeg ploda).

DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA
ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.
RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)

Ljekovitost

Neka istraživanja upućuju na to da marelica poboljšava rad mozga i da je važna za intelektualni rad. Djelovanje folne kiseline, kao i bogarstvo kobalta i bakra u marelici čine je idealnim voćem za slabokrvne ljude.

Marelice pomažu kod suhoće grla i ždrijela, umora, poteškoća u koncentraciji te pospješuju izgradnju stanica. Vlakna iz marelice omogućuju regulaciju rada crijeva i reguliraju krvni tlak. Lutein i zeaksantin, kojih ima u marelici, štite osjetljivu strukturu mrežnice od fotooksidacije. Inače se nedostatak luteina dovodi u vezu s kataraktom.

Proučavanjem prehrambenih navika nekih primitivnih civilizacija otkriveno je da one uopće ne obolijevaju od karcinoma, što se pripisuje amigdalinu (vitamin B17), kojeg ima u sjemenkama marelice. Dnevno se preporučuje 7-10 sjemenki. Međutim, mišljenja su podijeljena. Neki preporučuju sjemenke marelice radi amigdalina, dok drugi tvrde da su jezgre otrovne jer spomenuti amigdalin sadrži vodikov cijanid.

Ulje marelice se također od davnina koristi protiv raka i čireva, a upotrebljava se i u kozmetičkoj industriji zbog mekšanja kože. Esencijalno ulje, dobiveno destilacijom, koristi se kao aroma u slastičarskim i kulinarskim proizvodima.

Mnogi ljudi osjetljivog želuca ili oboljeli na jetru i gušteraču ne podnose svježu marelicu, ali će lakše pojesti osušenu ili pripremljenu kao kompot. Ne preporuča se jesti nezrele plodove jer celuloza iz kožice može izazvati poremećaj u procesu probave. Kod sklonosti proljevu, ovo voće ga može pojačati, a kod neumjerenog konzumiranja može uzrokovati i slabost.

Trudnice ne bi smjele jesti pretjerane količine marelica zbog visokog sadržaja bakra.

Kupovanje i čuvanje

Marelica, srodnik breskve, ima manje plodove, privlačne narančaste boje s baršunastom kožom. Iako ne sadrži previše soka, njeno mesnato usplođe je slatko i mekano.

Imate li svoj mali voćnjak, možete promatrati dozrijevanje voća, pa tako i marelica, i uživati u svježini netom ubranog voća. Ukoliko to nije slučaj, marelice su tijekom godine dostupne od lipnja do kolovoza.

Nemojte ih ubirati prerano ili kupovati tvrđe, zelenkaste plodove jer marelice ne dozrijevaju nakon branja, pa je potrebno izabrati ono voće koje ima izraženu boju i mekanu kožu. Možete ih čuvati do dva dana na sobnoj temperaturi ili do pet dana u plastičnoj vrećici unutar hladnjaka.

Marelice ne podnose dugi transport, pa se zbog toga suše ili konzerviraju u obliku kompota ili marmelada.

Priprema jela s marelicama

Svježe marelice operite pod tekućom vodom i pomoću manjeg noža prepolovite. Polovice voća povucite u suprotne strane, a zatim pomoću noža uklonite košticu. Rubove voća možete premazati svježe ocijeđenim limunovim sokom. Ukoliko ne volite kožicu, donji dio ploda zarežite u obliku križa i uronite 10-30 sekundi (ovisno o zrelosti) u kipuću vodu. Zatim ga izvadite, uronite u ledenu vodu i kožica će se lako skinuti.

Narezane svježe ili konzervirane marelice mogu biti izvrstan početak dana, u kombinaciji s drugim svježim voćem kao voćna salata, sa žitnim pahuljicama ili umiješane u tijesto za palačinke.

Pradomovina marelice je sjeverna Kina, gdje se uzgaja već preko 4000 godina. Iz Kine ih je na Sredozemlje donio Aleksandar Veliki.

I povrtnim salatama možete dodati voćni okus svježih marelica. Sa zelenom salatom ili avokadom i salatnim preljevom na bazi jogurta može biti izvrstan mali ljetni obrok ili prilog uz piletinu ili ribu.

S obzirom da ne sadrže previše soka i zadržavaju svoju strukturu, marelice su izvrsne kuhane i pečene. Poširane u šećernom sirupu s dodatkom desertnog vina mogu se poslužiti s tučenim vrhnjem, jogurtom ili sladoledom od vanilije ili čokolade.

Polovice marelica možete peći jednostavno posipane smeđim šećerom i poslužene na prženom kruhu, koji ste prethodno umočili u mlijeko i jaja s dodatkom vanilin šećera, ili punjene usitnjenim kolačićima od badema. Idealne su za pripremu kolača od prhkog ili lisnatog tijesta, kao što su krustade, pite i danski kolač.

Od svježih marelica možete pripremiti ukusne džemove, marmelade, kompote, sokove ili rakiju. Džemovi i marmelade od marelica svojom kvalitetom i profinjenom aromom dodaju se uglavnom u vrhunske slastice, obično u kombinaciji sa čokoladom, kao što je npr. Sacher torta.

Kompot možete poslužiti samostalno ili kao dodatak kremama, pudinzima, sladoledima ili moussevima.

Sušene marelice možete narezati i dodati tijestima i kremama za kolače ili ih 20-ak minuta kuhati u vodi s dodatkom cimeta, klinčića i muškatnog oraščića. Usitnite ih u električnoj sjeckalici, a dobiveni pire umiješajte u jogurt ili koristite za zaslađivanje kolača.

I na kraju, evo kako neke svjetske kuhinje pripremaju slana jela s marelicama. Skandinavci vole krem juhu od jabuka i marelica uz dodatak celera, peršina i lovora, koju poslužuju uz popečene listiće badema. Nijemci pak vole hladnu juhu od marelica, za koju se marelice zajedno s jezgrama kuhaju u laganom šećernom sirupu, propasiraju, pomiješaju s bijelim vinom i ohlade. Englezi marelice, zajedno s krušnim mrvicama i malo vode, koriste kao smjesu za punjenje šunke prije nego je oblože tijestom, dok Amerikanci umakom od marelica premazuju svinjska rebra i zatim ih peku na roštilju ili barbecue.

Kuhinje sjevernoafričkih zemalja i Bliskog Istoka više koriste sušene marelice kao dodatak pirjanoj janjetini, povrću ili piletini, a mogu je dodati i salati ili prilogu od riže.

Recepti