Moj profil

A kaj da danas kuham? (610)

Moram vam reči da su ti naši zagorski plemenitaši fakat znali uživati vu pripremi hrane i blagovanju kojekakvih delicija pa su znali iskoristiti svaki i najmanji razlog da se zasedne za stol. No ima nekaj kaj im baš ni na „diku i ponos“. Oni su vam omalovažavali kuharice i po tradiciji su v kuhinji glavni bili kuhari. Tak na jednom mestu lepo stoji ovak: „Kuharici u Brezovici nije nikad bilo. Batorići su uvijek imali sukača, i to iz iste kmetske kuće. Tako je već djed Batorićeva sukača Petra bio u istoj službi u Brezovici.“ Nekak si ipak mislim da su kraj sukača Petra morale biti barem još dve-tri sukačice koje su se brinule za dio tih bogatih jelovnika. Oni kaj se baviju z kuhanjem dobro znaju da je velki posel kuhanje za velko zbirljivo društvo.

Setil sam se Gjalskoga (2)

Osoblja v tim zagorskim kurijama  je svakak moralo biti puno jer se znalo blagovati celo popodne. „No najznatnije je što su u palači i nigdje drugdje bili oni beskrajni „objedi“ koji su trajali od podne do kasne noći, one nebrojene slave sviju imendana i rođendana: ovdje se sakupljalo gospodsko susjedstvo čitavoga kraja. Nijedan se Batorić nije ogriješio u taj obićaj“. Nisu zanemarili niti dobru kapljicu pa mi se čini da su znali malo i preterari.... „al se zato pripovijedalo da je unuk Krištofor bio silna ljudeskara, koji je mogao popiti najednom tek za okladu pola vedra vina stare stubičke ili križevačke mjere“. ...Možebiti je ova „vinska krepost“ naših staraca osmnaestog vijeka kriva što su poslovi hrvatske kraljevine pošli onim putem kojim su pošli, i na kojem se izgubio samostalni dikasterij ( op. visoka državn vlast).                                                                    Alkohol je znal biti dobar „prijatelj“ z kartanjem ali je Lacica, kojemu je žena branila kartanje, znal i ovak reči: „Vino pijem, pa mi barem koja korist od toga. Moja stara veli:“Bolje je osam dana zasebice piti negoli se osam časaka kartati.“Ma koliko se opio, ne košta to ništa, a u karti- vrag je karta- možeš i kobilu i ženu izgubiti.

Možda se pitate jesu li ta gospoda konzumirala v ono vreme kavu? Našel sam jedan zgodan dio priče o „mašini za kavu“: „Što je ta mašina dospjela ovamo pokraj knjiga, tomu ne treba ni da se diviš ni da zamjeraš gospođi Leonori. Zaonda bila je takva mašina, pa i sama kava, silna rijetkost u hrvatskim kućama. Tek naprednjak Vuk uveo je taj „jozefinski običaj“. Susjedi ga nisu samo malo psovali zbog toga:“Gdje on može kavu kod kuće sijati?-Mora je u dučaniu kupovati; a koji pošteni gospodar neće prije zrelo promisliti nego što se riješi da troši na nešto što ne možeš kod kuće prirediti? Bome, šta će mi kava da nosim novce trgovcu, a ono ja mogu imati ili pražetine, ili malo slanine, ili makar i čorbe, a ne stoji ništa.“

Morete zamisliti kaj bi Lacici rekli neki današnji kavopije?

Vincekovo je iza nas

O ovome velkome vinskome svecu se navek mora napisati koja reč. Po starim navadama reklo se da posle Vincekova kreču prvi gorički radovi. No v ovim čudnim zmotanim vremenima nigda se nemre baš planirati na sigurno. I dalje bumo gledeli v nebo i čekali kaj bu priroda rekla. No to ni razlog da se ne setimo našega dragoga pajdaša Česke koj je nekaj priči napisal o goričkim običajima za kaj je imal i dobroga razloga. Starci su mu dali ime Vinko i nekak je bilo normalno da opravda to ime. Svi Podravci znaju da v kleti mora biti  Galovićeva knjiga „Z mojih bregov“ a pri nama v kleti mora biti i Českina knjiga „Kak je v duši tak je v kleti“. Ima vam v tome jako puno istine. I pajdašiju i klet morate imati v duši pogotovo dok ta pajdašija traje prek pedeset let. Jest da nas je sve manje al dok je kak je moramo obdržavati te stare navade. Jedna Českina priča počinje ovak:

Trsek moj zbudi se!

Vincekovo!

Den za klet-22. sečnja iliti prezimeca, malobožičnjaka, odvajkada, Podravski goričari toga dneva hodočaste f klet kak na Bistricu. Bilogora i klanički bregi najviše „nastradaju“. Goričari i oni kaj nemaju trsja (to onda veli Miško), i nesu pravi gazde.

Ima Česka o celome Vincekovu celu priču a mi svakak moramo napraviti ono kaj pravi goričari delaju: bumo odrezali tri loze, bumo ih deli vu vazu i v toploj hiži loza bu hitila mlade pupeke i pokazala nam kakvo bu ovo goričko leto. Nekak se udomačilo da i ostala pajdašija, koja nema gorice, zeme tri lozice da bi si doma napravili malo goričkoga štimunga.

Da bi mogli videti kak to zgleda na Vincekovo v trsju bum vam pokazal sliku od pred nekakvih trideset let:

Sl 1: Vincekovo koje leto prije rata

i ovu frišku

Sl 2: Vincekovo prošlo leto

Kak je Vincekovo zgledalo ovo leto bum vam pokazal drugi tjedan dok mi Jan pošle koju zgodnu sliku.

Svetke smo zbavili i sad se moremo vrnuti na „jelovnik naš svagdašnji“.

Pondelek

Juha/Glavno jelo: Pretepena juha; ak neznate kaj je to poglečte na međimurske jelovnike. Meni je jako dobra i za večeru ak v nju nadrobim malo kruha.

Desert: Pogačice sirom

Danas bum skuhal lončugu hladnetine za nas ali i za decu.

Tork

Juha/Glavno jelo: Hladnetina; ja ju volim a Đuro ju obožava. E sad z čim i kak ju jesti? Varijante su svakakve. Đuro ju jede z octom ili limunom a ja obavezno z koščičnim uljem. Neki pak z hladnetinom jedu luka na šalatu z koščičim uljem. Jako je važno da ju dobro začinim. Ono kaj je važno z čim ju kuham. Osim  mesnatih  nogica i kožica kuham i pileče želučeke, ali  zbog nekih mojih „mušterija“ v neke zdelice želučeki nesmeju niti priviriti. Moram jako paziti da im se ne zamerim. Sve si mislim da bi za neka jela mogli kuhati vu večim količinama i napraviti si malo veči krug korisnika. Mogli bi zaraditi koj euro kakti dodatak na ovu crkavicu od penzije.

Desert: Pojma nemam kaj tu paše. Možda ipak čaša vina?

Sreda

Juha: Juha od junetine z rezancima

Glavno jelo: Kuhana junetina, hrensos, pire

Desert: Puding od vaniije

Četrtek

Juha: Bela juha

Glavno jelo:Krpice zeljem i par kobasi

Desert: Čaša crne pive

Petek

Juha: Juha od kozica

Glavno jelo: Punjene lignje, mešana lešada

Desert: Čaša graševine

Subota

Juha/Glavno jelo: Špagete ala karbonara

Desert: Kompot od breskvi

Nedela

Juha: Bistra juha z grisknedlima

Glavno jelo: Pečena teleča rebra, pekarski krumpir, zelena šalata

Desert: Pišingeri; Đuro napravi duplu smesu pa imamo za grickati par dana

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.