Zeleno na tanjuru

Da bi se djeca navikla na zeleno lisnato povrće koje je veoma zdravo, potrebno je uložiti strpljenja i truda. Osim špinata, u tu skupinu spadaju blitva, kelj, brokula, mahune kao i gornji zeleni dio nekih drugih kultura. Radi se o povrću koje je izvanredno zdravo zbog obilja vitamina, minerala i raznih zaštitnih čimbenika. Primjerice, naš poznati zemljak Georg Mateljan na prvo mjesto po doprinosu zdravlju stavio je brokulu.

Prema preporukama Američke pedijatrijske akademije (American Academy of Pediatrics), majke bi trebale dojiti djecu najmanje do 6 mjeseci starosti. Zatim bi trebalo postupno uvoditi čvrstu hranu u koju svakako spada i kašica od zelenog povrća. Pravi trenutak je kad beba postigne dvostruku tjelesnu težinu u odnosu na težinu pri porodu. Obično dijete pokaže interes za drugu vrstu hrane kad vidi roditelje kako jedu. U pravilu, prva čvrsta hrana je kašica od žitarica obogaćena željezom. Kada se beba navikne i na druge okuse osim maminog mlijeka, pomalo se može uvoditi kašica od špinata ili nekog drugog zelenog povrća. U pravilu, zelene kašice se bebama daju u periodu od 6-8 mjeseci poslije prvih obroka žitarica, a prije obroka voća. Nemojte zaboraviti da povrće ima jak i potpuno novi okus pa i strukturu te je potrebno dosta vremena da beba bezrezervno prihvati novi oblik hrane. Osim toga, kašica je usitnjena i lijepi se što bebama može zasmetati. Što se tiče prvih količina, ne bi trebalo davati više od 3-4 žlice dnevno. Najprije bi trebalo krenuti sa zelenim fino usitnjenim kašicama, a onda postupno prelaziti na druge boje, od žute do narančaste kako bi beba vizualno prihvatila nove namirnice.

Spomenuo sam špinat kao intenzivno zelen, ali tu je i grašak s nježno zelenom bojom. Danas se u ljekarnama može dobiti veliki spektar gotovih kašica na bazi povrća pa nije teško kombinirati boje. Kod starije djece od 12 i više mjeseci mnogi roditelji zelenu hranu uljepšavaju dodatkom jajeta na oko ili dinstanom mrkvicom. Usitnjeno lišće repe, blitvu i drugo zeleno lisnato povrće Američka pedijatrijska akademija preporučuje bebama iznad 12 mjeseci jer se teže probavlja i jer sadrži obilje nitrata koji mogu u većim količinama izazvati anemiju u djece. Prelaskom kritičnog perioda od 12 mjeseci, mogu se dodati sve vrste "zelene hrane" koje beba prihvaća, a broj žlica u jednom danu može se povećati. U tom periodu beba raste tempom koji se više nikada u životu neće ponoviti pa su vitamini i minerali u prirodnom kompleksu izuzetno važni.

Učinite djetetu obrok povrća zanimljivim i atraktivnim odgovarajućom pričicom ili drugom vrstom zabave.

Povrće ima jak i potpuno novi okus i strukturu te je potrebno dosta vremena da beba bezrezervno prihvati novi oblik hrane.

Naravno, u tom osjetljivom periodu vremena uvodi se i ostalo povrće kao što je slatki krumpir (batat), brokula, tikvica, mlada mrkvica, zelena i crvena slatka paprika, a u obzir dolazi i mladi grah, a kasnije i soja.

Jeftinija varijanta povrća je da ga sami pripremate u kuhinji i za taj posao treba imati potrebnu opremu (blender, pasirka). Povrće mora biti dobro kuhano i potom sasvim usitnjeno. Kašasti oblik dobiva se dodavanjem mlijeka ili drugog povrća koje je zadržalo vlagu. Okus se može poboljšati dodavanjem začina, ali u vrlo malim količinama (sol, peršin). Jasno je da će se pritom suvremena domaćica i majka poslužiti mikrovalnom pećnicom, pri čemu temeljni princip treba biti – svako povrće prije davanja djetetu treba kušati. Da bi se proces pripreme ubrzao, pripremljene kašice od povrća mogu se zamrznuti i do uporabe čuvati u ledenici. Naravno, kod odmrzavanja treba voditi računa kako o grijanju, tako i o miješanju s drugim namirnicama. Smrznute kašice mogu stajati najviše mjesec dana u zamrzivaču. Nije potrebno naglasiti kako se svako povrće mora prethodno oguliti i dobro oprati. Kućanstva imaju svoja interna pravila štednje i hrana koja ostane nakon obroka se sačuva. Ali to je loša navika. Princip koji zagovaraju pedijatri jest da se pripremi samo toliko povrća koliko će beba konzumirati.

I nemojte zaboraviti obrok povrća učiniti djetetu zanimljivim i atraktivnim bilo odgovarajućom pričicom ili nekom drugom vrstom zabave. Djeca ne vole sve ono na što ih se prisiljava, a kasnije se to tijekom života zadržava, pa su brojni oni koji ne konzumiraju povrće jer su ih na to prisiljavali dok su bili mali.

Činjenica koju treba prihvatiti jest da povrće, pogotovo zeleno, nije čokolada i da ga mala djeca nerado jedu jer je "čudnog" okusa i "odurne" zelene boje. Potrebno je uložiti truda i mašte da se ta vrsta hrane učini prihvatljivom. A kao što to roditelji ionako znaju, bez truda nema ništa.