"Začinjeno" ne znači nužno "ljuto", već obuhvaća čitav niz okusa i aroma te različite vrste začinskog bilja i povrća. Začini su klasificirani od blagih, preko aromatičnih do ljutih i paprenih.
Začini su, prema ISO standardima, proizvodi biljnog podrijetla ili njihove smjese, bez primjesa, svojstvena mirisa i okusa koji se dodaju jelima, prehrambenim proizvodima i pićima radi poboljšanja arome i bolje probavljivosti. Znači, začini NISU sol i šećer !!! 🙂
Upoznavanje djeteta s različitim okusima i mirisima ne započinje dohranom već dojenjem. Naime, dojenčad osjeća promjene u okusu majčinog mlijeka koje se mijenja s njezinom dnevnom prehranom i začinima koje koristi u pripremi jela te na taj način uči o novim aromama. Stručnjaci vjeruju da se ovim ranim izlaganjem različitim aromama majčinog mlijeka dijete upoznaje s okusima te priprema za dohranu i uobičajene začine koji se koriste u njegovom kućanstvu.U djece koja se ne doje ovaj moment ne postoji te je, na žalost, njihova prehrana do trenutka uvođenja dohrane jedoličnog sastava i arome. Ovdje je vrlo bitno naglasiti da se u dojenačke mliječne pripravke nikako ne smiju dodavati bilo kakvi začini!
Dohrana djeteta najčešće započinje namirnicama jednostavnih okusa, ali i nove teksture, a prema preporukama stručnjaka s uvođenjem začina u prehranu djeteta treba pričekati do 8. mjeseca života. Začine se uvodi kao i nove namirnice, postupno, ali u vrlo malim količinama te treba pričekati barem šest dana prije uvođenja novog začina da bi se smanjila opasnost od iritacije djetetova želuca i utvrdio mogući uzrok bilo koje neželjene reakcije. Isto tako, začine je najbolje uvesti kuhanjem namirnice (meso, povrće) u vodi koja sadrži manje količine začinskog bilja, a kako dijete odrasta može mu se ponuditi neposredno začinjena hrana kao što su primjerice ribana jabuka sa cimetom ili kašica s dodatkom prirodne arome vanilije.
Najčešći začini u djetetovoj prehrani, dodani u vrlo malim količinama, jesu:
vanilija, cimet, metvica, limunova i narančina korica, bosiljak, peršin, origano, ružmarin, češnjak, sušena paprika, sušena rajčica, muškatni oraščić, papar, lovorov list.
Budući da začini spadaju u skupinu ljekovitog bilja, korisnost im je višestruka, od smirujućeg djelovanja, preko poboljšanja djetetove probave i apetita sve do antibakterijskog i antioksidativnog učinka. Isto tako, začini koje vaše dijete najbolje prihvati mogu vam pomoći i pri uvođenju novih namirnica u njegovu prehranu. Opće je poznato da djeca lakše prihvaćaju nove namirnice ako im se doda već poznati okus.
Budući da se na trištu pojavljuju u raznim mješavinama, pravilan odabir začina vrlo je važan. Naravno, najbolje je koristiti svježe začine (peršin, bosiljak, celer, češnjak, luk, timijan) kontroliranog podrijetla te sušene začine (vanilija, cimet, kumin, šafran, sušeno povrće, papar) s deklaracijama, jasnog sastava i roka trajanja.
Začine i mješavine začina koji sadrže primjese: dodanu sol ili šećer, pojačivače okusa (MNG – mononatrijev glutaminat) i umjetne boje treba u potpunosti izbjegavati.
U kućanstvu začine treba čuvati na čistom i suhom mjestu zaštićenom od svjetlosti zbog očuvanja kvalitete i sprječavanja kontaminacije.
Konačno, kao i Vašu i djetetovu prehranu začini čine zanimljivijom i ukusnijom, čime se izbjegava prekomjerno soljenje i šećerenje u cilju poboljšanja okusa.
Tena Niseteo, dipl. ing. preh. teh.
klinička dijetetičarka/nutricionistica
Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu
Centar za poremećaj prehrane i kliničku dijetetiku
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16
:(Još nema komentara