Pašteta je danas odlukom trgovine i industrije privremeno zatočena u konzervi i tubi. Ali, ni takva nije izgubila ponos. Ni višegodišnje uzništvo nije joj naškodilo.
Pašteta je prešla dug put do paštete u konzervi. Gotovo da i ne pomislimo kako pašteta nekada nije bila konzervirani namaz koji se samo namaže na kruh. Namaz brzinskih gableca, pauza na poslu, carica gradilišta i studenske prehrane.
Nasjeckano meso i mast zatvoreni u tijestu i u dobro zamašćenoj posudi, često je jelo.
Znala se pojaviti i u tubi što više ne serviraju ni astronautima.
Da me nisu prijatelji nautičari prije par ljeta pozvali na barku, gotovo da se ne bih ni sjetio konzerve paštete. Nautičari su čudna vrsta. Bez obzira koliko im jahta ima metara i koliko viška novca imaju, naučili su me na nešto davno zaboravljeno. Na prekrasno jelo, zaokruženi obrok u kojem sam kao srednjoškolac uživao u raznim kampovima i gradovima u kojima su se održavale "ljetne igre" i ostale priredbe. Taj se nautički ručak, doručak sastojao od vruće paštete i prekrasnih vrućih rajčica. Okus otopljene paštete namazane na kruh poklopcem i sočnog pomidora opranog u moru ne bih dao ni za...sto pržola. Od tada kad sam negdje sam, bez obitelji, potajno kupim paštetu u konzervi i onako je debelo je namažem na kruh. Koji užitak!
Povjesničari hrane za pâté - paštetu pišu da su joj se od ranog srednjeg vijeka proširili i narasli i značenje i upotreba. Nekad je pašteta bila redovito tijesto, pita napunjena mesom, ribom ili povrćem. Zatvorena u svoju kutiju od tijesta pekla bi se u pećnici, a jela topla ili hladna. Tijesto je služilo da je drži na okupu i kažu da se nije jelo. Vjerojatno je ostalo služinčadi. Pašteta je godinama dobijala i drugo značenje po kojem ga i danas češće spominjemo. Pašteta je postala ono unutar tijesta, ispuna, punjenje. U tom trenutku gotovo da nema više razlike između termina pâté i terrine. A kako je pašteta evoluirala u tom smjeru, sestra u tijestu polako dobiva novi termin - Pâté en Croûte.
Srednjevjekovne su kuharice prepune recepata za paštete ili mesne pite. Nasjeckano meso i mast zatvoreni u tijestu i u dobro zamašćenoj posudi, često je jelo. A danas se pašteta gotovo u potpunosti okrenula raznim jetricama. Kako od telećih tako i od peradi. Kao da smo zaboravili da pašteta nije nužno jetrena. A jedno je sigurno, većinu je pašteta lakše napraviti nego što ste možda pomislili.
Suvremene paštete imaju malo masti u sebi. A nekad je u tom "mračnom srednjem vijeku" omjer mesa i masti bio 2:1 da bi se dobio bogati okus koji se topi u ustima. Najčešće su se koristile svinjetina i junetina koje obilno proizvode želatinu. Zbog masti bile su i više začinjene nego druga jela. A kao i danas, kuhale su se u vodenim kupkama na niskim temperaturama.
Na kraju se pašteta potpuno približila terini koja se kuha u kalupu, modlici po kojoj je dobila i ime. Terina je danas jelo u kojem su sastojci redovito grublje mljeveni, a također se stavlja u vodenu kupku. Poželjno je terinu i pritisnuti nečim teškim, dok se hladi.
Vratimo se našoj svakodnevnoj bezrazložno ukusnoj pašteti iz konzerve. Kakva joj je sudbina?
Sudeći po vijestima iz turističkih odredišta - jadna. Eto u Makarskoj razmišljaju o zabrani konzumiranja hrane na plažama. Domišljata TV novinarka odmah je to prevela kao zabranu paštete na plaži. Odmah se sjetila paštete. To je bila prva i prava asocijacija. Plaža - pašteta!
Pašteta na plaži dio je našeg kolektivnog djetinjstva. Okus koji se ne zaboravlja. Okus koji je preživio kulinarske trendove i političke sustave. I zato zahvalimo se pašteti iz konzerve i zamolimo turističku zajednicu da nam na plažama postave stolove - za mazanje pašteta. Pašteta nas je održala - njojzi hvala.
:(Još nema komentara