Da je doručak najvažniji obrok u danu, jasno je čak i onima koji nikada ne doručkuju. Svim onim kavopijama koji srknu kavu i odjure na posao. I ta je kava je zapravo doručak. Loš, ali ipak doručak. Nešto crne tekućine i šećera.
Ujutro je čovjek gladan. Zar to nije logično? Glad je glad. Kako ne bih bio gladan! Nisam jeo cijelu noć! Na engleskom riječ "breakfast" to i doslovno znači - prestanak posta, suzdržavanja od jela. Naša je riječ još konkretnija. Do - ručak ili zajutrak. Nešto što ćemo pojesti ujutro i prije ručka.
A što treba pojesti ujutro ovisi o raznim stvarima. Diljem svijeta doručci su različiti. Razlikuju se i po osobnim potrebama, a i po težini posla ili aktivnosti koje ćemo obavljati tijekom dana. Ako nešto teško fizički radimo, onda je uz lagani doručak potreban i još neki međuobrok. Gablec, marenda... U nekim zemljama postoje i više međuobroka.
Nikada ne radi prije doručka. A ako stvarno trebaš nešto napraviti prije doručka, prvo doručkuj.
Čak i u samoj Europi postoje velike razlike u doručcima. U srednjoj i sjevernoj Europi to su kruh, pecivo, sir i mesni naresci, u Španjolskoj vruća čokolada i churros. Churros je poput uštipka izduženog oblika prženog u dubokom ulju. A kad se još umoči u čokoladu... energetska bomba. Croissant i kava s mlijekom bit će najbolji u Francuskoj. Na Bliskom Istoku, različite vrste kruha, jogurta, voća... U Sjevernoj Americi vafli sa sirupom od šećernog javora... A za one koji misle da je ključ zdravlja u raznim žitnim pahuljicama - müsli s mlijekom.
Pahuljice, müsli, cornflakes posebno su zanimljiv dio povijesti doručka. U nešto više od stotinjak godina polako, ali sigurno zamjenjuju klasične i duboko ukorijenjene nacionalne doručke. Žitne pahuljice sa suhim voćem u mlijeku postaju pravi globalni doručak. Već postoji tisuće vrsta, kombinacija, okusa i oblika tog svjetskog doručka. Djeca se mame čokoladom, a odrasli spoznajama o zdravlju i brzoj pripremi.
Pioniri takve prehrane počeli su u Sjedinjenim Američkim Državama. Još početkom 19. stoljeća velečasni Sylvester Graham, čovjek strogih pogleda bez obzira na nedostatak medicinske naobrazbe, zalagao se za upotrebu brašna cjelovitog zrna. Graham kruh i krekeri bili su već u upotrebi 1858. (Kod nas još uvijek ima ljudi koji misle da se graham kruh proizvodi od graha. Stvarno to nisam izmislio, čuo sam u obližnjem dućanu.)
Drugi je korak bio kako napraviti tanke listiće koji će se nakon dugog i laganog pečenja doslovno topiti u mlijeku bez naknadnog kuhanja. To je uspjelo doktoru Jamesu C. Jacksonu. A prava se prekretnica dogodila kad su mladog adventista Johna Harveya Kellogga poslali da studira medicinu. I sâm vegetarijanac uporno je eksperimentirao sa žitaricama i ostao upamćen u povijesti kao čovjek koji je izmislio cornflakes, kukuruzne pahuljice koje će istinski zavladati doručkom u Americi. A polako i svuda po svijetu.
"Daj pojedi nešto. Ne možeš gladan u školu."- klasična je roditeljska uputa. Netko je shvati prije, netko kasnije.
Jedan američki humorist iz 19. stoljeća davno je shvatio značaj doručka.
"Nikada ne radi prije doručka. A ako stvarno trebaš nešto napraviti prije doručka, prvo doručkuj."
Za doručak uvijek treba imati vremena. Uostalom, po jutru se dan poznaje.
P.S.
Kad sam prvi puta bio u Parizu, shvatio sam kako nema nikakve romantike u instituciji "doručka u krevetu". Svi ti silni romantični filmovi pokazivali su samo jednu stranu. Dvoje zaljubljenih, miris svježe kave, svježe pecivo, Pariz se budi... E, pa nije baš tako. Možda u nekim skupljim hotelima u kojima nisam bio, ali u onim mojim studentskim bilo je ovako. Netko bi zakucao na vrata i brzo pobjegao, a ispred vrata ležao je plastični pladanj i na njemu - doručak. Pecivo, maslac, džem i nekakva kava koja više ima okus po nekakvoj zamjeni za kavu. Kao neka Divka. I tako svaki dan. Trebalo mi dugo da shvatim da se jednostavno radi o nedostatku prostora. Mali jeftini hoteli, male sobice, uske stepenice i nigdje sala za doručak.
:(Još nema komentara