Nori je za dva tjedna rođendan. Počela je pričati o proslavi otkako smo se vratili s godišnjeg, a ja sam joj ponavljala da imamo puno vremena. Međutim, sada ga više nemamo. Ovo je njen dvanaesti, pridodamo li Igorovih devet, prava sam veteranka u osmišljanju tog dana, koji treba zadovoljiti očekivanja.
Nori je za dva tjedna rođendan. Počela je pričati o proslavi otkako smo se vratili s godišnjeg, a ja sam joj ponavljala da imamo puno vremena. Međutim, sada ga više nemamo. Treba osmisliti zabavu koja će biti vrijedna pamćenja i koja naš budžet neće previše iscrpiti. Ponekad se upitam jesam li jedina koja se tako osjeća, rođendanske proslave moje djece sve više mi predstavljaju obavezu.
Ovo je njen dvanaesti, pridodamo li Igorovih devet, prava sam veteranka u osmišljanju tog dana, koji treba zadovoljiti očekivanja. Njegova i njena nipošto nisu ista, Igor je zadovoljan ako je nakon proslave umoran, mogao je puno trčati i torta je bila dobra. S djevojčicama je priča puno složenija, a počinje s pitanjem koju haljinu toga dana odjenuti.
Davor je jučer bio kod svojih i donio bundeve ili buče, kako ih on zove. Moja je svekrva poslala recept za kolač od buče, u koji je uključen i đumbir. Nedavno sam čitala o ljekovitim svojstvima đumbira, a bundeva je sama po sebi jako zdrava, bilo je vrijeme da napravim "zdravi kolač". Vjerujem da bi mi Nora za današnji izbor nedjeljnog kolača protestirala, ali kako je tema razgovora njen rođendan, krotko se pridružila u kuhinji i pomagala, samo da bi mi mogla izložiti svoju zamisao do kraja. Gulila sam i rezala đumbir na kockice kad je spomenula "pidžama party".
Kolač od buče
"Cijeli razred kod nas doma, na pidžama partiju?"-upitala sam i počela se smijati. Samo sam zamislila Davorovo lice kad bih mu to saopćila.
"Ne mislim pozvati cijeli razred, to je bilo prije. Sad hoću samo prijateljice."-rekla je uvrijeđeno.
"Misliš li da je to dobra ideja?"-upitala sam miješajući đumbir i med.
Bilo je zanimljivo gledati kombinaciju u vodi.
"Mama!"-viknula je Nora, a ja sam je iznenađeno pogledala.
"Ne želim cijeli razred na proslavi. I ne želim Viktora u svojoj kući, nakon što smo prekinuli."-dovršila je, a ja sam gledala u lonac i počela drhtavim rukama dodavati u vruću vodu buču i slatko vrhnje. Onda sam poklopila, pa se polako okrenula prema Nori, kao da je rekla nešto posve očekivano.
"Ti i Viktor ste prekinuli?"-ponovila sam smireno.
Viktor iz njenog razreda, čija me majka uvijek ljubazno pozdravi, radi u ljekarni u koju najčešće svraćam, stanuju u blizini škole, roditelji su mu rastavljeni, tatu sam možda jednom vidjela, mozak mi je radio kao kompjutor, Viktor je bistar i odlikaš, zapravo jako sladak, sliči na svoju mamu, moja je Nora u njega zaljubljena i s njim je prekinula, a ja o tome nemam pojma, nego miješam buču s đumbirom i pravim se da je sve u redu. Oblio me znoj, što sa mnom nije u redu? Da sam dobra majka, moja bi mi kćer davno rekla da se zaljubila, a ja, evo, naknadno doznajem da je već prekinula.
"Ja sam s njim prekinula."-rekla je Nora, kao da mi govori da je danas nedjelja.
"Zašto?"-upitala sam, pomalo snuždeno, kao da mi je žao zbog prekida. Zapravo sam željela pobjeći u wc i vrištati, smijati se i plakati istovremeno, ali to sam zadnji put učinila u osnovnoj školi, kad me poljubio jedan Slaven čijeg se prezimena više ne sjećam. Nije li nepravda da pred ovom djevojčicom mrkog pogleda izigravam odraslu ženu, koja se može nositi sa svim nedaćama života, pa taman one bile i ljubavne prirode. Sjetila sam se tada svoje majke i odmah se uozbiljila. Ona bi se znala nositi s ovim razgovorom, pa tako moram i ja.
"Zašto si prekinula?"-upitala sam sabrano, kao žena koja vlada situacijom, vatrom na štednjaku, emocijama u grudima, životom i svemirom. Čak sam se na kraju nasmiješila zbog smirenosti i moći koju posjedujem, a Nora je onda nastavila.
"Zato što on misli da je veza ignoriranje. Ja mu pod odmorom kažem da se idemo igrati na igralište, a on sjedi za kompjutorom, kaže mi da će doći i onda prođe cijeli odmor, da ni ne izađe iz razreda. Rekla sam mu da prekidamo kad me pratio kući."
Pećnicu sam zagrijala na 200 stupnjeva, mislim da mi je toliko bilo i u prsima.
On misli da je veza ignoriranje, upravo je izgovorila moja kćer. Jedva sam čekala da nazovem Helenu, ona će mi jedina ovo povjerovati.
"Sad je očajan, njegova mi je mama rekla neki dan da je jako tužan što sam ga ostavila."
Isuse, znači on je sa svojom majkom razgovarao o tome, prije nego Nora sa mnom.
"I što si joj rekla?"-pitala sam, sretna što zadnjih dana nisam odlazila u ljekarnu.
"Da mi je to trebao reći on, a ne ona."-rekla je Nora. "Rekao je mami da je tužan, meni nije."
"Hoću na svom rođendanu samo prijateljice, nas pet, plesat ćemo u pidžamama i praviti skupa tortu, Čokoladnu parfe tortu s kestenom."-dodala je ozareno.
"A gdje ćete spavati?"-upitala sam, uvjerena da ima odgovor.
"Sve u mojoj sobi, stavit ćemo dva madraca na pod. Vi samo držite Igora pod kontrolom, najbolje da ga pošaljete u bake te večeri. Neće se smiriti dok mi nešto ne pokvari."-rekla je molećivim glasom.
"Ove si godine po prvi put svoj rođendan organizirala sama. Ne smijem ni pomisliti što to onda znači."-rekla sam i poljubila je u čelo. Kad je istrčala iz kuhinje, otvorila sam prozor i provirila na hladni jesenski zrak, koji sam s čežnjom udahnula.
:(Još nema komentara