Danas sam se odlučila nagraditi, Torta od sira s krokantom moja je najdraža torta. Kad sam je prvi put kušala, bila sam trudna s Norom. Bilo je to u jednoj zagrebačkoj slastičarni u koju me odvela Helena. I danas se sjećam gustog, kremastog okusa pod jezikom i užitka koji je prošao cijelom leđnom moždinom, pa se vratio pod jezik.
Neodoljiva torta od sira
Danas sam se odlučila nagraditi, Torta od sira s krokantom moja je najdraža torta. Kad sam je prvi put kušala, bila sam trudna s Norom. Bilo je to u jednoj zagrebačkoj slastičarni u koju me odvela Helena. I danas se sjećam gustog, kremastog okusa pod jezikom i užitka koji je prošao cijelom leđnom moždinom, pa se vratio pod jezik.
Nakon tog iskustva tjednima sam u svojoj okolini tražila tko ima najbolji recept za tu tortu. Mirela s posla imala je sjajan recept sa šumskim voćem, koji sam također isprobala, no dobitna kombinacija došla je od Helenine bivše svekrve. Torta sa sirom od krokanta, istovremeno retro i starinska, podsjetila nas je na nešto lijepo iz djetinjstva, a Helena i danas tvrdi da je to najbolje što je od svog muža i njegove familiije ikad dobila.
Kad se osjećam dobro, optimistično i vedro, želim se dodatno razveseliti. Poznajem žene koje se vole nečim nagraditi zato jer su depresivne
neraspoložene, no ja funkcioniram suprotno od toga. Puno je veća vjerojatnost da ću ući u dućan probati neki komad odjeće ako sam zadovoljna nečim što se dogodilo na poslu ili mi Davor kaže nešto lijepo toga dana, nego ako je između nas loša atmosfera, kakva je vladala dugo i sad je iza nas. Moglo bi se reći da smo iz nje izašli kao bolji i zreliji ljudi. Torta od sira je najbolji način da takvo nešto proslavim. Miješajući mascarpone, svježi sir, jaja i šećer, počela sam se za kuhinjskim stolom prisjećati Davorove priče koja mi je prošle nedjelje promijenila pogled na život.
Kad je počeo pričati da je otišao na kavu s bivšom djevojkom, počelo mi se vrtjeti u glavi. Zaboga, mislila sam, to je samo kava. Zašto sam se onda toliko uzrujala? Odgovor leži u situaciji koja se dogodila davno i koja je zacementirala moje osjećaje naspram Marine.
Kad smo Davor i ja bili u vezi samo četiri tjedna, on je s Marinom i dalje bio u kontaktu. Čuli bi se ponekad telefonom, učinili bi jedan drugome neku uslugu, ali njihova je veza bila gotova. Jedino što on u to vrijeme svojoj obitelji nije saopćio vijest da je dugogodišnja veza, za koju su svi mislili da će završiti brakom, prijateljski i uljudno prestala.
Kad smo se nas dvoje upoznali, razgovarali smo cijelu večer i pogledima se ljubili. Na kraju večeri me upitao broj telefona, da taj razgovor nekad nastavimo. Danima smo pričali prije nego sam s njim otišla na prvi sastanak. Kad smo se našli u restoranu, ručak se zamalo pretvorio u večeru, kroz otvorene je prozore počeo prodirati sumrak. Pobjegla sam otamo kad mi je rekao da je u mene zaljubljen, shvativši da mi je taj zgodni muškarac, s kojim imam bezbroj zajedničkih tema opasan. Ostanem li još malo i popijem li još jednu čašu vina, izaći ću beznadno zaljubljena, a ništa od onoga što mi je rekao nisam mu tada povjerovala. Davor je, međutim, nastavio zvati, pričali smo i sastajali se sve češće, dok mu nisam nakon tri tjedna priznala da sam se i ja zaljubila.
Tjedan dana poslije, Davor mi je jednog poslijepodneva javio da se osjeća strašno loše, ima bolove u trbuhu koji su započeli nakon što smo ručali skupa u jednoj zalogajnici i potom se razišli. Taman kad sam zaustila da ću doći i donijeti mu neki lijek, rekao mi je da to nije potrebno, čuo se već s Marinom i ona mu je rekla što da uzme. Naravno, bilo mu je istoga dana bolje, a ja sam se tada upitala hoće li on ovako do kraja života zvati Marinu kad mu bude loše. Nije mi nimalo pomogla činjenica da je Marina visoka plavuša, za kojom se muškarci okreću na cesti, Davor za nju ima samo lijepe riječi, a moja svekrva je i danas otvoreno obožava.
Prošle sam nedjelje od njega čula da se Marina razvela od svog supruga kirurga, koji već živi s drugom ženom. Od tuge i stresa se razboljela.
Otišao je na kavu s njom jer je bio šokiran kad ju je vidio. Ispričala mu je svoju situaciju, rekao je da je bila tužna i da je takvu nema u svom sjećanju. Te je subote osjetio potrebu da joj čestita rođendan, a njena zahvala na svemu, bila je zahvala na tome što ju je saslušao. I želio mi je to ispričati, ali ja sam bila pod vrućicom, a kasnije sam naletjela na njenu poruku i sve je krenulo krivim smjerom.
Kad je završio s pričom, upitala sam ga da li je poželio učiniti nešto za nju. Načas je razmislio i rekao da bi joj možda posudio novac za lijekove, koji su vrlo skupi. Nije ga takvo nešto upitala, ali je između redova shvatio da joj novac treba. Otišla sam tada do svog skrovišta u ormaru i izvadila ušteđevinu za novi kaput. Rekla sam da je to moj prilog. Lice mu se ozarilo.
"Ti si moje srce."-rekao je i poljubio me.
Od toga dana Marina je za mene postala ljudsko biće. Nije predstavljala prijetnju niti konkurenciju, bila je žena kojoj je potrebna pomoć i koja je bila dio naše prošlosti.
U grudima sam osjetila olakšanje, svijet je opet bio lijep, a Davor najbolji muž na svijetu. Osjetila sam se otprilike kao atletičar koji sam podiže svoju ljestvicu i preskače je na natjecanju. Zaslužila sam svoju Tortu od sira, koja mi je danas božanstveno uspjela.
:(Još nema komentara