Djeca genetski nasljeđuju osobine svojih roditelja, ako imate malo više sreće i obitelj vam je malo „bolje stojeća“, naslijedit ćete vrijedne nekretnine, pokretnine ili bolji status u društvu.
Moje nasljeđe je već sada smijeh za cijelu obitelj – a tako će ostati i za buduće generacije.
Bio je topao i vruć srpanj, baš nešto poput ovogodišnjeg. Disali smo na „škrge“ – riječ klima bila je totalna nepoznanica. Srećom, bila sam na godišnjem odmoru, pa je sve bilo opuštenije i laganini. S dvoje male djece odlazila sam na kupanje već u jutro, bili na plaži do nekih podne, jedan – na kratki odmor kod bake (moje svekrve) pa kući. U to vrijeme nije bilo meteoalarma - niti narančastih niti crvenih upozorenja. Mazanje kremom s najvišim faktorom bilo je obavezno i to je bilo to - nitko nije bio posebno zabrinut za UV zračenje.
Dakle, u Rijeci nije bilo (i još uvijek nema) kupališta, pa se na kupanje odlazi na plaže nešto bliže gradu ili na malo udaljenija kupališta - od nekoliko kilometara vožnje autom. Mi smo bili (i još uvijek jesmo) zaljubljenici u Lovran i njegovo gradsko kupalište – djeca su se družila s bakom i sestričnama, a i meni je to savršeno odgovaralo – mogla sam se malo opustiti, a da djeca nisu bez nadzora.
Četvero djece imaju svoje prehrambene zahtjeve – nakon što se dobro izmore igranjem u moru, svaki izlazak iz mora je OBAVEZNO jelo – pohano meso koje je najizdašnije, voće, namaz, grickalice - bilo šta, nema pitanja, samo daj jesti.
Svekrva i ja smo se dogovarale koja će šta slijedeći dan spremiti za jesti, pa sam se velikodušno ponudila da ću slijedeći dan napraviti njoke od šljiva. Djeca su bila oduševljena – idealno jelo za male izjelice.
Red je da se započne kuhati ranom zorom. Valja napraviti poveliku količinu njoka – kandidata za pojesti je podosta. Skuhala sam krumpir, očistila šljive i započela s izradom. Djecu sam ostavila da spavaju malo duže, treba mi vremena dok sve ne napravim i skuham.
Jasno se sjećam da su do 9 sati njoki bili skuhani i spremljeni za transport i to me jako veselilo, jer sunce još nije prejako grijalo – stići ćemo u Lovran još za „hladnijeg“ vremena.
Dok su djeca manja, odlazak na kupanje mi uvijek izgleda kao seoba nomada – svi smo natovareni, hoćeš hranom, hoćeš obaveznim potrepštinama za plažu ili dječijim igračkama-drangulijama koje nas najviše opterećuju.
Stigli smo! Plaža je prepuna kupača – što stranaca što domaćih – čuje se žamor i dječja vriska, osjeti se miris mora i raznih krema za sunčanje koje nadražuju nosnice. Baka je već stigla sa unučicama, raširila ručnike i zauzela mjesto i za nas.
Već smo na putu prema našem omiljenom mjestu – samo da još pređemo nekoliko metara i oslobodimo ruke od tereta.
A onda........k a t a s t r o f aaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!! Odjednom sam osjetila olakšanje u ruci i vidjela kako se ispred mene po strmini kotrljaju
njoki – MOJI njoki!
Ajme, ajme... svaki njok se kotrljao tolikom brzinom kao da je htio prvi doći na cilj - nisam mogla vjerovati – u glavi mi se samo vrtila misao „šta će djeca jesti? A toliko truda i znoja sam jutros prolila!“ Strašno – moji su se njoki zakotrljali i bili (pod)smijeh i atrakcija za cijelu plažu. Mislim da sam odrecitirala svaku psovku koje sam se sjetila i to po nekoliko puta, a pritom osjetila sram i jad kao nikada do sada. Nisam gledala niti lijevo, niti desno – samo sam čekala da se što prija maknem od tih zakotrljanih zamazanaca. Svekrva i male nećakinje su se smijale do suza, a u meni „šiktao“ bijes nemjerljiv.
Krivica je bila moja – vruće njoke stavila sam u plastičnu posudu i sve u najlon vrećicu koja se, naravno, zbog vrućine na dnu rastopila, posuda propala kroz nju, a sadržaj se razmilio po plaži.
Šta da vam kažem – moja djeca su sve to doživjela i proživjela sa mnom, pa me uvijek iznova na to podsjećaju kada stignemo na Lovransku plažu. No, mama je mama i danas još ispunjava svojoj djeci želje, tako sam prošlu nedjelju za svoju kćer i njezine dečke išla raditi njoke
– pogađate, bili su na kupanju u Lovranu, a ja sam im donijela svježe kuhane njoke – od šljiva i džema od brusnice. Bili su oduševljeni.
Priča se još jednom ispričala – sada unucima. Zajedno smo se opet dobro nasmijali.
:(Još nema komentara