Danas sam na rucak pozvala svoga prijatelja Matu. Mato ce morati zazmiriti i u mislima preplivati La Manche. Ono sto nas ujedinjuje u lijepom virtualnom prijateljstvu jesu nase razlike: razlike u godinama, u glazbi koju slusamo, razlike u prehrambenim navikama i zivotnim iskustvima. Da ce tema rucka biti suvremena veganska kuhinja – to je jasno svima koji poznaju Matu. Ali zasto nece biti ni mediteranska ni indijska nego bas africka – e to neka ostane nasa mala tajna.
Danas sam na rucak pozvala svoga prijatelja Matu. Mato ce morati zazmiriti i u mislima preplivati La Manche. Ono sto nas ujedinjuje u lijepom virtualnom prijateljstvu jesu nase razlike: razlike u godinama, u glazbi koju slusamo, razlike u prehrambenim navikama i zivotnim iskustvima. Da ce tema rucka biti suvremena veganska kuhinja – to je jasno svima koji poznaju Matu. Ali zasto nece biti ni mediteranska ni indijska nego bas africka – e to neka ostane nasa mala tajna.
Sastojci
Priprema
Dok sitno sjeckam luk, celer, cesnjak i papriku, objasnjavam Mati da ovaj recept biljeze i svojataju i istocna i sjeverna obala Afrike, a u jednoj mu modernoj veganskoj kuharici dodaju i seitan… (pa cu tako i ja ne bih li impresionirala svoga gosta). Iako zadovoljno klima glavom, vidim da ga ipak negdje u dubini duse brine onih 726 posudica koje sam pripremila za veliko sjeckanje (misli Mato da je Una izucila trep-trep tehniku iz njegovog evil plana, v. recept za thai juhu, tocka 4).
Recept nije velika mudrost, posebno ako kupite konzervu slanutka i zelene lece, zbog cega ce mi se sigurno smijati moje sretne kuharice, a mogli bi me i prognati iz raja cool chefova… No to vam ostavlja puno vremena da pricate sa svojim gostom o svemu onome sto vas obiljezava, o ljudima koje volite, o dogadajima koji su vam promijenili zivot, o tajni koja se zove: Afrika.
Nakon sto se ulje ugrijalo i izdinstali ste luk, celer, cesnjak i papriku, vrijeme je za zacine (ras el hanout), zelenu lecu, sjeckane rajcice, moze i pelate (ne brzajte, sve se dodaje u razmacima od par minuta!), zatim seitan i slanutak, sol i papar. Posto se sve dinsta pokriveno kratko vrijeme, onoliko koliko je potrebno da se malo smeksa i ogrne zacinima, bacam se na pranje suda, tek toliko da umirim Matu da je opasnost prosla :).
I na kraju – sok od limete povrh, saka svjezega persina ili korijandera… i pogacice s kokosovim mlijekom (umijesate tijesto kao za obican chapatti, samo sto umjesto vode dodate kokosovo mlijeko – e Mato, tu sam te cekala, zavrni rukave i naprijed :).
Posluživanje
Sjedamo za stol i uzivamo u razgovoru i rucku. U pozadini El Vals del Obrero… i koliko god bi meni umjesto seitana ovdje mozda bolje pasao komadic mesa (nepopravljiva sam mesozderka pa to ti je), a i Frank Sinatra mi bas ide uz finu papicu – nema veze, jer ovo je rucak za moga prijatelja. Prijatelja koji je razlicit od mene. No uz sve te razlike, Mato i ja imamo i nesto zajednicko: nekako nepopravljivo i mozda cak naivno vjerujemo da ce svijet jednoga dana biti bolje i sretnije mjesto.
Kako je tebi ispao recept?
29