Ovo je priča o trenutku... jednom od onih čudesnih, neshvatljivom providnošću doživljenih... trenutku koji vam se ureže u srce i traje sve dok otkucava mehanizam srca i uspomena...
Ovo je priča o trenutku... jednom od onih čudesnih, neshvatljivom providnošću doživljenih... trenutku koji vam se ureže u srce i traje sve dok otkucava mehanizam srca i uspomena...
Mogla bih vam pričati o ljepoti trenutka tišine s mojom tnovom - ne možete spokojno šutjeti sa svakim, zar ne?! Ili o trenutku kad se moj pogled, unezvjeren zbog kašnjenja, susretne sa živim pogledom slatke male mmmary 🙂 i znate da slijedi dvoglasni poklič: 'weeeeeeeeee'!... Ili o trenutku kad prilazi kikiriki, a mi, već pristigle coolerice, gledamo u kutiju koju donosi jer u njoj je (opet) nešto superslasno. 🙂 Takvi krasni trenuci rezultat su naše želje da se i uživo upoznamo i družimo.
Ali neću - pozivam vas na supercool putovanje: nezaboravno, puno zagrljaja, smijeha i istinske sreće. Nije prvi put da s najdražim krećem u ljetno osvajanje Balkanskog poulotoka, ali ovaj put neke od naših destinacija (Podgorica, Bitola, Leskovac) imaju posebno značenje - susret i druženje s cool prijateljicama s kojima se nemam priliku vidjeti svaki put kad poželim.
I neću vam odati tajnu trenutka s TashaNom - hrabrom zmaWicom od PodgoWice. Kad dvije ovnice u kasnu noćnu uru ukrste poglede (tc, tc, ne rogove!) - eee, to je 'the trenutak' - tko bi trošio vrijeme na spavanje?! 🙂
🙂 :)" title="Zzzmajica i zzzzlocka 🙂🙂 :)" class="left" />
🙂🙂 u zmajevom gnijezdu :D" title="Ja, dragi i kolega letač 🙂🙂🙂 u zmajevom gnijezdu :D" />
I neću vam reći što se pije - i jede! - na večernjoj 'kavici' u Bitoli ... Ostaju u sjećanju energična vefina gestikulacija, smijeh zbog pričica neodoljive, šašave nelene, topli osmijeh u pogledu sonjepoposke... neprocjenjivi, slatki trenuci...
I nećete doznati kako mi je bilo teško za bogatom trpezom, punom savršenih zalogajčića i prekrasnih salatica koje je Pavloska pripremila: ona (još) ne zna da smo se dva sata prije večere opako prenajeli zapečenog graha... i hrabro se borili sa svakim novim zalogajem - a tko bi im odolio kad su tako lijepi i prefini i... kad ih ona tako do srca nudi 🙂
I ne možete znati koliko stresa je moguće proživjeti dok se u beskrajnoj cestovnoj koloni topi vrijeme predviđeno za susret s dragim leskovačkim vragecom - majom78: jadni moji supu(a)tnici! Ali trenutak kad vas bićence za glavu niže od vas stisne u najčvršći mogući zagrljaj i uspijeva odlijepiti vašu respektabilnu masu od zemlje - eeeee, neću ni o tome 🙂
Pričat ću vam o jednom drugom trenutku... ludom i prelijepom...
Bitola, užareni trenutak na zidinama Herakleje. Kolovoško sunce prži toliko da nas malobrojne koji se pravimo da nije prevruće svrstava u kategoriju luđaka... Teturamo drevnim zidinama u potrazi za najljepšim pogledom na mozaik bazilike... Ona, prava gradska cura, napikava delikatnim peticama po grbavom kamenju... ja, polušumsko-polubrdsko biće (daleko su moji urbani dani), nesigurno pletem koljenima - jer svaki zid uži od 2 m i viši od 15 cm za mene je pogibeljan. 🙂 Njene tanke petice pobjeđuju moju šeprtljavost, ali hrabro držim korak...
Da li je sunce krivo?! - svi, ama baš svi sitni trenuci spoje se u jedan, savršen osjećaj. Zapravo smo različite - ono što nas je u prvom kontaktu spojilo (ljubav naših najdražih prema visinama) čini se nevažnim. Tu su svi naši dugi online razgovori, dobri i loši dani, sve sumnje i lijepe stvari koje smo virtualno podijelile... i toliko važno razumijevanje u trenucima kad nam nije bilo do razgovora... pa prvi susret uživo - kad si u isto vrijeme i opušten i trudiš se ugoditi i znaš i ne znaš što reći...
Kilometri koji su se ispriječili između naše zajedničke svakodnevice nestaju - srce mi je puno, a osmijeh na licu. Ona je moja prijateljica, zajedno hodamo i nastaju naši trenuci za pamćenje.
:(Još nema komentara