Cipar

Geografski položaj

Cipar je država smještena na istoimenom brdovitom otoku u istočnom dijelu Sredozemnog mora, površine 9251 km2. Ima oko 800.000 stanovnika, a glavni grad je Nicosia. Cipar ima tipičnu mediteransku klimu i jedan je od najtoplijih mediteranskih otoka. Ima veoma razvijeni turizam, ali i trgovinu te odjevnu i farmaceutsku industriju.

Povijesni razvoj

Cipar je smješten na vjetrometini između Europe, Azije i Afrike, kroz svoju dugu povijest bio je pod vlašću brojnih naroda i država. Na Cipru su živjeli ili njime upravljali Feničani, Grci, Egipćani, Perzijanci, Rimljani, Bizantinci, Arapi, Britanci, Mleci, Francuzi i primjerice Turci. Godine 1960.  stekao je nezavisnost, a 1974. okupira ga Turska. 1975. podijeljen je na grčki i turski dio između kojih je zona pod upravom UN-a. Od 2004. je u Europskoj uniji.

Osnovne karakteristike kuhinje

Kroz svoju dugu i burnu povijest Cipar je bio pod utjecajem brojnih naroda i njihovih prehrambenih navika, primjerice Arapa, Egipćana, Talijana, Britanaca te ponajviše Grka i Turaka. Na ovom su se području susretale i ispreplitale kuhinje Mediterana, Bliskog istoka i Male Azije koje su se s vremenom maštovito stopile u izvornu, raznovrsnu, ukusnu i vrlo zdravu ciparsku kuhinju koja se temelji na kvalitetnim i svježim otočkim namirnicama.

Na tradicionalnom stolu mnogo je jela od mesa, ponajviše od janjetine, svinjetine, ribe i plodova mora, ali i peradi, junetine, zečetine, ovčetine i kozetine. Raznovrsno meso često se marinira u vinu i začinskom bilju te pirja ili peče u pećnici ili na roštilju, ali i sprema u soli ili suši na dimu. Uz meso se služe različiti prilozi, kruhovi i lepinje, riža, tjestenina, povrće i grahorice te umaci.
Od mesa, povrća, žitarica, grahorica i mliječnih proizvoda kuhaju se juhe, složenci i musake. Koristi se mnogo mediteranskog začinskog bilja, ali i orijentalnih začina, poput bosiljka, mente, češnjaka, peršina, origana, sjemenki korijandera i sezama, cimeta, kumina i anisa te limunovog soka i maslinovog ulja. 

Ljudi su na Cipru vrlo gostoljubivi pa su obroci važan dio dana i prigoda za okupljanje čvrsto povezanih velikih obitelji i prijatelja. Obroci započinju obilnim predjelom mezedes tijekom kojeg se na bogatom stolu nađe i više od tridesetak tanjura s različitim delicijama i malim jelima. Uz jelo se pije vino i rakije, primjerice ouzo, rakija s anisom, i omiljeno desertno vino commandaria te primjerice, ayran jogurt razrijeđen vodom s malo soli i sušene mente. Omiljeno je i osvježavajuće alkoholno piće od gorkih naranči, filfar. Ciparska kuhinja poznata je i po vrlo slatkim jelima primjerice  baklavi te ušećerenom voću, orasima i bademima.

Isprepletene kuhinje Mediterana, Bliskog istoka i Male Azije  s vremenom su se maštovito stopile u izvornu, raznovrsnu, ukusnu i vrlo zdravu ciparsku kuhinju.

Nacionalni specijaliteti

Afelia  – prethodno marinirana i prepečena, a potom u crnom vinu pirjana svinjetina; awari – svježi sir jede se s medom ili voćem; chiromeri – salamureno meso; choratiki – salata s ovčjim sirom i maslinama; dolmades – listovi vinove loze punjeni rižom i mljevenim mesom; halloumi – sir od ovce, koze ili krave koji se jede pečen na roštilju; hiromeri – prethodno marinirana u vinu, a potom sušena svinjska šunka; humus – pire od slanutka češnjaka i peršina; kanelonia – kajgana sa sirom; kebab – komadići mesa s roštilja koji se služe s ploškama krastavaca i rajčicom u pitta kruhu; kleftiko – mesno pečenje pečeno s krumpirima u pećnici; kupes – jastučići od tijesta punjeni mljevenom svinjetinom lukom i peršinom; schiftalia – kobasice ili okruglice od mljevenog mesa koje se peku na roštilju; stifado – pirjano meso s lukom, rajčicama, kuminom i cimetom; tachini – umak od sezama, maslinovog ulja, češnjaka; talatouri – umak od jogurta, krastavaca, maslinovog ulja i češnjaka; ttavas – komadići mesa pirjani s povrćem i začinima; trachanas – juha od grubo mljevene pšenice namočena u kiselom mlijeku koja se jede sa sirom.